Kada je pravi trenutak da se počne?

*Najvažnije je da dete samo pokaže bar malo interesovanja i volje da se bavi muzikom, što u nekim slučajevima može da se ispolji  vrlo rano. Ukoliko ne želite da časovi instrumenta postanu samo jedna od dosadnih obaveza, najbolje je da to bude više detetova nego vaša želja, a da svoje eventualne snove o njegovoj svetskoj karijeri poput Stefana Milenkovića – zadržite ipak za sebe.

*Period od druge do sedme godine se u psihologiji smatra stadijumom kada se mnogo bolji rezultati učenja postižu imitacijom (podražavanjem) i aktivnim učešćem, nego prenošenjem sirovih podataka. U ovom stadijumu, dete nailazi na poteškoće pri usvajanju komplikovane muzičke terminologije i razumevanju pojmova kao što su visina i trajanje tona, dinamika i tempo. Za ozbiljno učenje, dete bi trebalo da zna slova, poželjno je i latinična, kao i da broji. Takođe, moralo bi da bude u stanju da sedi mirno bar dvadesetak minuta do pola sata, koliko traju početni časovi. Imajte u vidu i to da, što je dete mlađe – to ćete vi morati više da učestvujete u učenju. Od eventualnog prisustva na časovima, do pomoći pri vežbanju kod kuće.

Kako se počinje sa učenjem muzike?

*Muziku će, naravno, vaše dete da upozna i zavoli i u okviru mnogih uobičajenih dečjih aktivnosti – kroz pevanje pesmica i đuskanje u vrtiću, uz televizijski program, na dečjim rođendanima… Međutim, pravi ozbiljan i planski ulazak u svet muzike, i zaista aktivno bavljenje muzikom – moguće je tek uz organizovano, kontinuirano učenje sviranja na nekom muzičkom instrumentu. Od tog trenutka, dodir vašeg deteta sa muzikom više nije prepušten slučajnim okolnostima. Dete se muzici posvećuje svesno, voljno, redovno, sa određenim ciljem i očekivanim rezultatom.

*U okviru muzičkih škola postoje i tzv. muzička zabavišta, u koja mogu da se upišu deca od pet do sedam godina, i koja funkcionišu kao neka vrsta pripreme za polaganje prijemnog ispita i ulazak u muzičku školu – kroz učenje dečjih pesmica, brojalica, igara, slušanje muzike i likovno predstavljanje muzičkih doživljaja.

*Veoma je važno da znate da visinu i kvalitet muzičkih sposobnosti vašeg deteta može na pravi način da oceni samo stručnjak – muzički pedagog. Zato nikako ne biste smeli sami, olako da procenjujete vašeg mališana, jer te ocene i te kako mogu da utiču na njegovu budućnost, ali i samopouzdanje. Jedini kriterijumi od kojih vi kao roditelj treba da pođete jesu zainteresovanost i želja vašeg deteta da uči da svira, kao i postojanje odgovarajućih uslova u porodici – prostora za vežbanje, razumevanja ukućana i spremnosti da pomognu kada je potrebno. Srećom, finansijski zahtevi za početak nisu «neizdrživi» – školarina u muzičkim školama je prilagođena prosečnoj platežnoj sposobnosti roditelja, a o nabavci instrumenta (koji jesu vrlo skupi) ne morate da razmišljate u početnim godinama učenja – mnogi uspešni pijanisti su čak završili fakultet bez sopstvenog instrumenta.

*Važno je i da se dete na vreme, uz vašu pomoć, odluči za određeni instrument. Vrlo je verovatno da posle prijavljivanja za prijemni ispit neće moći da menja odluku, jer decu ispituje posebna komisija za svaki odsek. Tako će, na primer, za flautu to da budu nastavnici flaute, koji imaju specifične kriterijume, a koji ne moraju da se poklapaju sa kriterijumima nastavnika violine ili klavira. 

*Ukoliko dete ne bude odmah primljeno, to ne znači da treba da odustane i zaboravi na muziku. Muzičke sposobnosti se konstantno razvijaju i menjaju, a nekada se dešava da i muzički nadareno dete jednostavno nije psihički dovoljno zrelo da pokaže prave sposobnosti onda kada se to traži. Možda će se stideti, možda će biti zbunjeno i neće dobro razumeti pitanja, što je signal da još treba sačekati. Zato ne oklevajte da ponovo pokušate naredne godine. Razgovarajte sa nekim muzičkim pedagogom – moguće je da bi, u zavisnosti od konkretnih predispozicija, vaše dete lakše bilo primljeno na neki drugi odsek (instrument), pa je i to stvar o kojoj bi u međuvremenu trebalo da razmislite.