Frula od kosti, neolit

Frula od kosti, neolit

Frula, pa i ona izrađena od životinjske kosti, ukazuje na pastoralne idile, veselu ili nostalgičnu muziku pastira. Melodija se, međutim, gubi, kao i sazvučja koja su uzbuđivala drevne ljude.

Isto tako, poznajemo latinski pravopis i gramatiku, a da ne znamo kako je taj jezik zvučao u klasično doba; izmiče nam njegov ritam i melodija, a to je istinski ključ za bilo koji jezik. To isto možemo reći i za sanskrit i vedske himne – nama nepoznatu muziku pratio je dim sa žrtvenika u trenutku kada se nad horizintom pomalja Sunce, kada se maslo proliva na žrtvenik, ili u času kada lomaču zahvata plamen. Zabluda je da se njihova intonacija i melodije koje ih prate s vremenom ne menjaju. Slično se, uostalom, dešava i sa rečima, i sa njihovim značenjem, koje se ponašaju kao senke u različito doba dana, na koje pada uvek novo svetlo.

Ipak, to ostaju procepi na zastoru vremena, čija svetlost ne trne sve do današnjeg dana.

preuzeto sa http://pulse.rs/muzika-i-glasovi-i/

nastaviće se