Međutim, van muzičke koristi koje donosi muziciranje, odnosno beneficije za opšti razvoj ličnosti su otkrivene tek u poslednje tri decenije kada je naglo porastao interes naučnika za psihologiju muzike. Jedna od najznačajnijih savremenih istražiteljki kod nas, K. M. Radoš (Psihologija muzike, 1996), ukazuje na to da razvijanje muzičkih sposobnosti, znanja i veština posredno utiču na inteligenciju, kognitivnu kompleksnost, kreativne sposobnosti, jezičke sposobnosti, sposobnost čitanja, socijalnu interakciju i dr.
Istraživanja svetskih naučnika ukazuju na to da se muzičkim aktivnostima utiče na razvoj:
KOGNITIVNIH sposobnosti – inteligencije, zaključivanja, analiziranja, povezivanja muzičkih obrazaca sa logičkim i matematičkim obrascima. Vođenim, odnosno usmerenim slušanjem muzike se mogu razviti veštine klasifikacije, selekcije i serijacije. Aktivnim slušanjem određene vrste muzike, naročito klasične, poboljšavaju se pamćenje i koncentracija, prostorno i vremensko rezonovanje.
KREATIVNIH potencijala – razvija se imaginacija, mašta i divergentno mišljenje. Improvizacija u okviru muzičkih aktivnosti oslobađa dete od pritiska da treba da uradi „dobro“određenu aktivnost (onako kako odrasli očekuju) i podstiče stvaralaštvo.
VERBALNIH sposobnosti – unapređuje se govor, čitanje i učenje. Pevanje pesama razvija muskulaturu govornog aparata i utiče na dikciju, artikulaciju i dinamičnost izgovora. Ritam pesme podstiče ujednačenost prilikom govora čime se poboljšava kontrola.
SOCIJALNI – muziciranje u grupi zbližava decu i izaziva osećaj pripadnosti. Razvija se socijalna interakcija i poboljšavaju veštine potrebne za saradnju i timski rad. Kolektivni duh podstiče osećaj za prijateljstvo, druženje, pomoć i humanost.
EMOTIVNI – muzika, više od svih umetnosti, utiče na emotivni doživljaj. Ona omogućava detetu da se izrazi i samopotvrdi kroz njemu najbliže aktivnosti: pesmu i igru. Na taj način ono postaje svesno sebe i sopstvenih osećanja. Slušanjem muzike različitog karaktera i pevanjem pesama deca proširuju emotivni svet, upoznaju i definišu osećanja bliska njihovom uzrastu.
ESTETSKI – produbljuje se sposobnost analiziranja, razumevanja i estetskog procenjivanja ne samo u odnosu na muziku već i prirodno okruženje, umetnost i kulturu. Kroz muziku se deca upoznaju sa kulturom i tradicijom sopstvenog naroda, ali isto tako proširuju vidike upoznajući muziku i običaje drugih naroda i istorijskih podneblja.
MOTORIČKI – sviranje instrumenata pospešuje usklađivanje pokreta sa ritmom, lateralizaciju (razdvajanje leve i desne strane) i sinhronizaciju različitih mišićnih grupa. Pevanje pesama uz pokret naglašava usklađenost telesnog i verbalnog izražavanja.
ZDRAVSTVENI – slušanje specifične muzike izaziva sinhronizaciju telesnih ritmova (otkucaja srca i moždanih talasa) sa taktom, tempom i dinamikom muzike. To može da menja visinu krvnog pritiska, metabolizam i mišićnu energiju. Slušanje muzike stimuliše rad endorfina koji mozak proizvodi da ublaži osećaj bola i stvori euforična stanja.
Za skeptike, koji ne polažu toliko pažnje naučnim istraživanjima, postoji lek: trebalo bi probati, upustiti se u muzičku avanturu i izvući sopstvene zaključke. Oni koji su probali znaju da pevanje i sviranje stvara radosnu atmosferu i optimistički pogled na svet. Najgore što se može desiti je da, muzicirajući, vi ili vaše dete naučite da svirate instrument.
Aleksandra Grbić Hrustić, dipl. muz. ped.