Stasiti trubač nevoljno o tome priča, smatrajući da je učinio samo ono što je smatrao za potrebno, kako bi pomogao, a ne da bi sebi pravio reklamu.

 

Ali, o velikom srcu čuvenog trubača priča se i na Kosovu. Dejan je početkom ove godine prvi put bio na Kosovu u selu Gornja Livoča kod Gnjilana kako bio upoznao Aleksandra Antića (12) dečaka kome je najmlađi majstor trube u Srbiji idol. Tom prilikom dečaku je poklonio novu trubu i tako je započeto jedno novo prijateljstvo, a njih dvojica su redovno u kontaktu.
– Aleksandar je mnogo dobro dete. Talentovan, pohađa muzičku školu, uči da svira trubu i ima već lepu kolekciju priznanja i nagrada sa takmičenja. Nakon što je u jednoj emisiji izrazio želju da me upozna, organizovan je naš susret koji nikada neću zaboraviti. Kada me je ugledao da izlazim iz automobila, Aleksandar mi se bacio u zagrljaj. Nije mogao da veruje da stojim ispred njega – priča Dejan, koji ne krije da je i sam vrlo emotivno podneo ovaj susret.

Iznenađenja

– Do kraja godine moj Big bend ima ugovorena brojna gostovanja u zemlji i inostranstvu. U septembru ćemo objaviti album, a 13. novembra održaćemo koncert u Centru Sava. Nadam se da će se nove kompozicije dopasti publici, a bio bih presrećan da bar jedna pod njih dosegne uspeh numere „Vrtlog“. Uradili smo i nove obrade nekih poznatih pesama, za koje sam siguran da niko ne može da pretpostavi da ćemo ih izvesti na trubama.

 

– Mnogo teško se živi na Kosovu. Ko nije bio i video, ne može ni da zamisli sve to. Sa Aleksandrom, njegovim bratom Jovanom i sestrom Kristinom obišao sam i susedno selo Stanišor, gde se nalazi muzička škola „Stevan Hristić“. Tu su deca različitog uzrasta u nižim i srednjim odeljenjima, koji svakodnevno uz muziku i igru vežbaju i spremaju se za školska takmičenja. U ovoj školi nema dovoljno potrebnih instrumenata, neophodnih za prestižne rezultate i nagrade, pa sam im poklonio set bubnjeva, što ih je veoma obradovalo. Deca su vredna, talentovana, šalio se sa njima, ali iako su se smejali, u njihovim očima je tuga. Deluju preplašeno, napeto, u strahu… – kaže Dejan koji je u svom domu dva dana ugostio Aleksandra, dok je bio na školskom takmičenju u Užicu.

– Sa posebnom pažnjom svaku diplomu, pehar, trubu je držao u rukama i interesovao se detaljno o svemu. Već smo se bolje poznavali, pošto smo često telefonom razgovarali, pa je bio mnogo opušteniji. Zapitkivao je o trubačkim finesama, s kim sam radio, kome sam svirao, koga sam upoznao. On je sjajan klinac! Verujem da će biti i odličan trubač, što mu od sveg srca želim. Naravno, i dalje smo u kontaktu, pa ću pratiti kako napreduje i podsećati ga da su samo rad i trud jedini recept za uspeh.