Mesto:Apatin
Adresa:Svetog Save 1
PTT:25260
Opština:Apatin
Telefon:+381 25/773-388
Školska uprava:Sombor
Školski okrug:Zapadnobački
Direktor:Ferenc Kovač
Telefon direktora:+381 65 3 77 33 88
Telefon sekretara:+381 65 261 09 73
Tip škole:Osnovna muzička škola
Sajt:http://www.muzickaskolaapatin.com
Prvi e-mail:osmuzhristic@gmail.com
Drugi e-mail:ferrenkov@gmail.com
Facebook:https://www.facebook.com/pages/Muzicka-skola-Apatin-Stevan-Hristic/100974433277710

apatin

 

 

ISTORIJAT

POČECI MUZIČKOG OBRAZOVANJA U APATINU

Između dva svetska rata izrasta novi građanski stalež koji pokazuje veliki interes za muzičku umetnost. Osnivaju se duvački orkestri, orkestri za plesnu muziku, radi crkveni i gradski hor, osniva se i „salon orkestar“ koji sa solistima i horom izvodi poznate operete toga vremena. Učenje sviranja na raznim instrumentima je takođe u porastu. Tako je poznata i tzv. „Privatna škola“ Margite Piri, koja podučava klavir, solo pevanje i teoriju muzike. Od godine 1942 – 1944 Apatin ima i svoju Muzičku školu pod nazivom „Államilag engedélyezett zeneiskola”, (Muzička škola sa državnom dozvolom) koja radi kao istureno odeljenje Državne muzičke škole iz Sombora. Direktor škole je bio dr Janoš Kiš, a nastavnici Margita Piri (klavir), Katalin Krig (klavir), Marija Kartali (klavir), i Ferenc Klajn (violina). Te godine rada su značajno uticale na ponovno posleratno otvaranje Niže muzičke škole. Zadržani su: nastavnički kadar i muzički planovi i programi koji su se adekvatno prilagođavali novoj situaciji i obezbeđivali kvalitetan rad.

NOVA POSLERATNA ŠKOLA

1. maja 1948. godine kada se otvara i obnavlja rad Muzičke škole u Somboru, vrši se upis i u izdvojenom odeljenju te škole u Apatinu. Upisano je 80 učenika na odseke: klavir, harmonika, violina, truba i klarinet. U nastavi su radili: Margita Piri, Katalin Krig, klavir, Aleksandar Nađ, violina, Aleksandar Tatai, kontrabas i drugi gudači. Od 1949. god. u nastavi su radili i Stevan Piri, duvački instrumenti i Martin Benc, solfeđo. U školskoj 1949/50 radni odnos su zasnovali Franjo Klajn, violina, Anton Odri, violina i Marija Zahradnik, klavir. 1950. godine za limene i drvene duvačke instrumente i orkestar zaposlen je Julije Engelhardt. Na taj način zaokružena je jedna celina u obrazovno vaspitnom radu i postavljena dobra osnova za dalji rast i razvoj i uspešan rad škole. Prvi direktor škole je Aleksandar Nađ, nastavnik violine. U prvoj godini nastava se održavala u Upravnoj zgradi (terasa) Apatinske pivare. Povećavanjem broja učenika i proširenjem aktivnosti Muzička škola je iskazivala potrebu za proširenjem prostora, za boljim smeštajem. Opština je prvo preselila školu u ulicu Maršala Tita (sa ulazom iz ulice Svetozara Miletića), a zatim u prostorije u Pivarskoj ulici br. 2, u privatnu zgradu porodice Reberić. Školske 1952/53 Muzička škola dobija samostalnu zgradu u ulici Dimitrija Tucovića br. 33 u kojoj će da radi sve do 1985. godine. Posle toga dobija još bolje uslove za rad preseljenjem u deo stare zgrade osnovne škole „Žarko Zrenjanin“, (ceo sprat), u ulici Franca Rozmana br. 1 (danas ul. Svetog Save).

NAZIVI ŠKOLE

Od osnivanja škola nosi naziv Niža muzička škola, a 1961. god. dobija naziv Škola za osnovno muzičko obrazovanje. 3. septembra 1968. g. dobija naziv Osnovna muzička škola „Stevan Hristić“ Apatin, a zatim Osnovna škola za posebno muzičko vaspitanje i obrazovanje „Stevan Hristić“ – Apatin. Ovaj naziv škole usvojen je 16. novembra 1978. g. na osnovu čl. 231 Zakona o vaspitanju i obrazovanju – Službeni list SAP Vojvodine br.14 /77. Osnovni ciljevi i zadaci, organizaciona struktura, plan i program su bili u skladu sa potrebama sistema školstva u društvu. Rad se odvijao u okviru šestorazredne nastave sa, uglavnom, istim odsecima kao što je predviđeno u prvom Rešenju, a na osnovu nastavnog Plana i programa propisanog za tu vrstu škola u Republici i Pokrajini. U Apatinu se škola, danas uglavnom naziva skraćeno: „OMŠ Stevan Hristić“ koja je sastavni deo obrazovno-vaspitnog sistema i kulturnog života sredine.

RUKOVOĐENJE

Prvi direktor škole od 1948 – 1957. godine bio je Aleksandar Nađ, violinista koji je srednju školu završio u Segedinu. Pored poslova rukovođenja školom, radio je i kao nastavnik violine i nastupao kao solista uz pratnju klavira, a bio je i član združenog apatinsko-somborskog simfonijskog orkestra. Od 1957. g. do februara 1964. g. direktor škole je bio Julije Engelhardt nastavnik duvačkih instrumenata. Od samog početka rada u školi organizovao je i vodio duvački orkestar. Istovremeno je vodio i dečji simfonijski orkestar kojeg je preuzeo od nastavnika violine Franje Klajn. U tom orkestru su bili svi učenici, gudačkog i duvačkog odseka. Između ostalih, na programu orkestra su bile i Mocartova „Mala noćna muzika“, i Hajdnova „Dečja simfonija“, obe prilagođene izvođenju učenika niže muzičke škole. Sa tim kompozicijama orkestar je učestvovao i na Smotri u Novom Sadu. Radio je i sa horom i simfonijskim orkestrom odraslih nastupajući na akademijama i priredbama povodom državnih praznika. Na funkciju vršioca dužnosti direktora škole je od februara 1964. g. do avgusta 1965. g. bio postavljen predsednik tadašnjeg Školskog odbora Muzičke škole Nikola Tatalović, inače sa stalnim zaposlenjem likovnog i muzičkog pedagoga u Gimnaziji „Nikola Tesla“ u Apatinu, gde vodi mešoviti hor. Dugogodišnji je član i solista Gradskog hora „Jedinstvo“ u Apatinu . U 1965-66. školskoj godini za direktora je postavljen iskusni muzički pedagog iz somborske Učiteljske škole Stevan Bah, stručni učitelj teoretskog odseka. Odmah po dolasku je oformio harmonikaški orkestar koji postepeno prerasta u omladinski orkestar s kojim učestvuje na Smotrama muzičkih škola i smotrama kulturno-umetničkih društava Vojvodine, a učestvuje i na smotrama Jugoslavije u Puli, gde osvaja 1. nagrade u tri godine uzastopno. Dve godine radi i sa omladinskim zabavnim orkestrom, a zatim i sa gradskim mešovitim horom „Jedinstvo“, do kraja 1978. g. Taj rad nastavlja i kao horovođa Kulturnog centra u Apatinu. Sa Horom ima uspeha i na Smotrama u Pokrajini u Rumi, gde osvaja srebrne i bronzane plakete. Od avgusta 1978. godine do marta 1991. godine funkciju direktora škole je obavljala Lidija Janković, profesor. Muzičku akademiju, odsek „Muzička teorija“ je završila u Beogradu. Pored poslova direktora škole radila je i u nastavi Srednje škole za usmereno obrazovanje u društvenom i pravnom smeru i u Zajedničkim osnovama u 9. razredu na mađarskom nastavnom jeziku. Bila je i spoljnji saradnik Prosvetno-pedagoškog zavoda Sombor za muzičko vaspitanje. U Apatinu je član i korepetitor hora „Jedinstvo“ od 1957.godine do danas, vodila je i tamburaški orkestar KUD „Jedinstvo“ u Apatinu. Značajno je doprinela organizaciji i realizaciji preseljenja škole, adaptaciji i svrishodnom opremanju novog školskog prostora u ulici SV.Save br. 1. Rade Ivančević, profesor flaute, bio je direktor od februara 1993. god. do avgusta 2004. g. U svom radu najviše pažnje je poklanjao pripremanju učenika za takmičenja u čemu su mu pomagali i profesori, bivši učenici škole sa duvačkog odseka, te je škola pojedinačno i ekipno osvajala mnoga prva mesta. Radio je i kao nastavnik flaute. Najmlađi direktor škole bio je Nandor Kolesar, profesor klarineta. Akademiju je završio u Novom Sadu u klasi profesora Mihajla Kelbla. Dužnost direktora je obavljao od septembra 2004. do kraja decembra 2008. g. kada se vraća u nastavu. Veoma uspešno nastavlja praksu pripremanja učenika za takmičenja i druge nastupe koji osvajaju u glavnom prve nagrade. Od školske 1997-98 osvojio je sa svojim učenicima oko 40 prvih nagrada, što predstavlja izuzetan rezultat. I sam učestvuje u solističkim nastupima na koncertima u školi i Opštini. Član je duvačkog orkestra u Kupusini gde vodi i mešoviti hor Kulturno-umetničkog društva. Saradnik je i kamernog sastava u Subotici, a bio je i četiri godine dirigent Gradskog hora „Jedinstvo“ u Apatinu. Današnji direktor škole Ferenc Kovač, profesor kontrabasa je dužnost preuzeo 29.12.2008. godine. Muzičku Akademiju je završio u Zagrebu 1984.godine u klasi profesora Josipa Novosela. Radio je kao kontrabasista u operi u Sarajevu i Novom Sadu, a 20 godina je bio profesor Muzičke umetnosti u Gimnaziji „Nikola Tesla“ u Apatinu. Sada nastavlja rad svojih prethodnika u Muzičkoj školi u Apatinu.


O ŠKOLI

Osnovna muzička škola “Stevan Hristić” je ustanova kulture smeštena u objekat izgrađen 1875. godine po projektu apatinskog arhitekte Đule Partoša, projektanta gradskih kuća u Segedinu, Zrenjaninu i Kečkemetu. U Apatinu još od kraja 19. veka postoje privatne muzičke škole, u kojima su učenici podučavani sviranju, solo pevanju i teoriji muzike. U takvoj školi u Apatinu je prve korake u svetu muzike napravio i svetski poznati kompozitor Pal Abraham, “Kralj opereta”. Tokom mađarske okupacije, za vreme Drugog svetskog rata, u Apatinu radi muzička škola kao istureno odeljenje škole iz Sombora. Prvi javni učenički koncert održan je 21. juna 1942. godine. Tadašnji nastavni kadar je angažovan i posle rata, kada je 1949. godine osnovana Niža muzička škola u Apatinu. Muzička škola se useljava u današnju zgradu 1985. godine. Ime nosi po proslavljenom srpskom kompozitoru Stevanu Hristiću. Škola zvanično postoji od 1949 godine. Iduće godine, slavićemo jubilej, 70 godina postojanja. Opšte je poznato da je u malim sredinama, institucijama ove vrste kao što je naša, izuzetno teško toliko dugo opstati. Škola je prolazila kroz mnoge teškoće, ali je sačuvala svoje jezgro i pored svega, davala rezultate i uticala na kulturu svoga okruženja. U toku svih ovih godina, pored mnogih promena, škola je menjala i svoju lokaciju, da bi danas bila u centru grada u jednoj od najlepših zdanja u opštini, u zgradi koja je od izgradnje bila namenjena obrazovanju. Škola je okružena sa severne strane osnovnom školom “Žarko Zrenjanin”, sa istočne strane opštinskom zgradom, sa južne strane glavnom ulicom, a sa zapadne strane katoličkom crkvom. Između dve škole nalazi se školsko dvorište koje koriste obe škole. Sa stanovišta lepog ambijenta kao i bezbednosti, škola ima dobru lokaciju. Što se tiče unutrašnjeg prostora, škola je na spratu zgrade, u čistom i mirnom ambi-jentu, sa kabinetima i učionicama opremljenim sa svim potrebnim nastavnim sredstvima…

KADAR

Od nastanka , pa do danas, u školi su radili nastavnici koji su bili na prvom mestu zaljubljenici u svoj poziv i osobe koje su volele decu. Ovaj element, pored stručnosti, bio je presudan za uočavanje kvaliteta rada škole od strane javnosti, kako roditelja tako i jedinice lokalne zajednice, koje je za posledicu imalo permanentnu podršku. Škola danas ima iskusan kadar, dopunjen sa mladim stručnim kadrom, koji je svoje obrazovanje steklo po novim obrazovnim standardom usklađenim sa EU. Pored odgovarajućeg nenastavnog kadra, škola ima i stručnog saradnika – pedagoga, čiji rad je u ovoj vrsti škole od velikog značaja.

OSNOVE OSTVARIVANJA PROGRAMA U MUZIČKOJ ŠKOLI

Obrazovanje i vaspitanje učenika muzike je izrazito zahtevan i odgovoran posao. Podrazumeva se da onaj koji se njime bavi, pored odgovarajućeg profesionalnog znanja i iskustva treba, svakako, poseduje još i dosta širok uvid u osnovne principe i zakonitosti razvojne psihologije. Budući da je, naročito u okvirima individualne nastave, nastavni proces snažno obeležen fenomenom transfera, nastavnik, u funkciji „trećeg roditelja“, predstavlja važnu identifikacionu figuru, u presudnoj meri odgovornu za muzičku, a znatnim delom i ličnu sudbinu svog učenika. Ovakva odgovornost obavezuje nastavnika na osnovno upoznavanje učenikovog porodičnog okruženja (pre svega, intenziteta i karaktera roditeljske podrške učenikovom muzičkom školovanju i nivoa njihovih očekivanja), jednako kao i uslova u kojima učenik živi (naročito kvaliteta instrumenta na kojem vežba ili mogućnosti nabavke instrumenta, ukoliko ga učenik ne poseduje). Opskrbljen podacima ove vrste, nastavnik će biti u stanju da preciznije proceni učenikovu ličnost, posebno njegovu muzičku motivaciju i njegove razvojne kapacitete te da, na osnovu takve procene, kreira nastavno-vaspitni tretman, kojim će učenika dovesti do optimalnog ostvarenja njegovog individualnog potencijala. Nije potrebno naglašavati u kojoj meri nastavnikov stav prema učeniku valja da bude obeležen naklonošću, toplinom, saosećanjem, razumevanjem, podrškom, ohrabrenjem i poštovanjem. Pošto je primarna nastavnikova uloga da neguje učenikov talenat, to neizbežno ograničava njegov kriticizam na veoma usko područje krajnje neophodnosti – jedino u kojem se on može smatrati konstruktivnim. Od nastavnika se očekuje da se redovno, savesno priprema za časove i pažljivo prati i planira razvoj svakog svog pojedinog učenika. Ova priprema obuhvata čitav spektar aktivnosti – od detaljnog proučavanja kompozicija sa učenikovog repertoara (analitičkim prosviravanjem ili, eventualno, pripremanjem za izvođenje na podijumu), preko upoređivanja različitih izdanja i dopunjavanja odabranih redakcija, do kontinuiranog vođenja obimne evidencije o učenikovom radu i napretku. Pretpostavka je da će dobar nastavnik uvek imati na umu kompleksnost i sveobuhvatnost procesa muzičke nastave i da ove njene važne strane nikad neće zapostavljati radi pukog usavršavanja isključivo zanatske komponente učenikovog sviranja. To znači da će se on, tokom čitavog perioda učenikovog rada na odabranom delu, truditi da mu prenese ne samo svoje znanje o prstoredu, pedalizaciji, tehničkim postupcima i izvođačkim izražajnim sredstvima neophodnim za primereno izvođenje dela, nego i određen broj suštinski važnih informacija o autoru dela, istorijskoj epohi kojoj pripada i specifičnim osobinama samog dela (obliku u kojem je napisano, melodijskim, ritmičkim, harmonskim i kontrapunktskim pojedinostima koje ga karakterišu, emotivnoj, poetskoj, psihološkoj ili filozofskoj pozadini njegove umetničke predstave i njegovoj estetskoj vrednosti). Kvalitet prvog i nekolicine narednih časova (pedagoška praksa ovo potvrđuje) najčešće presudno utiče na dalji razvoj učenikovog interesovanja za muziku. Nastavniku se, iz tog razloga, preporučuje da posveti veću pažnju ovoj problematici, pronalaženjem i praktičnom primenom najpodsticajnijih i najinspirativnijih mogućih nastavnih metoda. Preporučuju se velika umerenost i oprez u organizovanju učenikovih takmičarskih aktivnosti. Obazriv nastavnik neće dopustiti da učenikova motivacija vremenom postane isključivo takmičarski obojena, jednako kao što neće upasti u opasnu zamku vrednovanja rezultata sopstvenog rada brojem nagrada i priznanja koje njegovi učenici osvajaju. Ravnopravan tretman svih učenika u klasi nastavnik ne sme, ni na kakav način i ni pod kakvim uslovima, da dovede u pitanje. Bilo kakav diskriminatorski stav u odnosu na stepen muzičke obdarenosti ili neko drugo učenikovo individualno svojstvo smatra se pedagoški i moralno nedopustivim. Savestan nastavnik će, razume se, obazrivim, introspektivno-analitičkim pristupom problematici individualnog nastavnog procesa pažljivo štititi učenika od razvojno pogubnog projektovanja sopstvenih ambicija. Jedna od najvažnijih potvrda njegove ispravne pedagoške pozicije biće uporan rad na sopstvenom usavršavanju – povremenim učenjem novih dela, sticanjem dodatnih uvida u oblast literature, čestim odlascima na koncerte, praćenjem aktuelnih zbivanja u svetskoj diskografiji, javnim nastupanjem, periodičnim obnavljanjem teorijskog znanja, čitanjem metodološke, pedagoške i psihološke literature, stalnim dopunjavanjem ličnog obrazovanja i proširivanjem svojeg kulturnog i duhovnog horizonta.