OSNOVNA ŠKOLA "DOSITEJ OBRADOVIĆ"
Registar i kontakt informacije ustanove na Portalu škola Srbije
Lokacija i područje
Kontakt i rukovodstvo
Internet i mreže
Identifikacija i sistemski podaci
📜 Arhivska prezentacija škole (istorijski sadržaj) ▼
Škola „Dositej Obradović“ je počela sa radom 1952. godine u zgradi sadašnjeg muzeja u Porti crkve Lazarice. Prvi upravitelj bio je Mladen Stoiljković, učitelj. Upisano je 559 učenika u 15 odeljenja u kojima je radilo 18 prosvetnih radnika. Sadašnje ime nosi od 1955. godine. Broj učenika se stalno povećavao. Godine 1962. svečano se otvara novi školski objekat u kojem škola i danas radi. Objekat je udaljen oko 2km od centra grada. Danas naša škola ima preko 1000 đaka, 40 odeljenja i ponos je grada Kruševca. Bivši učenici naše škole danas su poznati lekari, glumci, sportisti, nastavnici...
“Knjige, knjige, braćo moja, a ne zvona i praporci“, natpis je na ulazu u našu školu, reči koje učenike prvi put povezuju sa stvaralaštvom Dositeja Obradovića, reči koje zvuče značajno, ozbiljno i važno već prvacima, reči koje gromoglasno odzvanjaju uz prve đačke korake, a čiji značaj i potpuni smisao učenici razumevaju u toku školovanja.
Posle ne mnogo vremena, ne mnogo časova i blistavih odgovora, učenici svojom znatiželjom vrlo lako i brzo postaju naši mezimci koji svake godine željno iščekuju onog zajedničkog mezimca-naš školski časopis „Mezimac“. Ovom časopisu, naslovljenom po istoimenom delu Dositeja Obradovića, dečijim crtežima, prvim stihovima, početničkim reportažama, radujemo se svi.
U starijim razredima pojam autobiografije postaje neraskidivo vezan za Dositeja i „Život i priključenija“. Svest o sebi, svojim neograničenim mogućnostima i prednostima mladosti, oni analiziraju uz čuvenu misao velikog prosvetitelja: „Mlada je duša podobna mekom vosku, u kakav ga kalup metneš i saliješ, onaki obraz od njega napraviš“.
Brojni su razlozi zbog kojih 1050 učenika ponosno izgovaraju ime svoje škole, zbog kojih takmičari iz 40 odeljenja neumorno učeći osvajaju prve nagrade na gradskim, okružnim i republičkim takmičenjima, slaveći istovremeno i velikog prosvetitelja i školu koja nosi njegovo ime.
Kako se danas prepoznaje naša škola? Po đačkom uspehu, dečijem osmehu, drvetu svake generacije, „Mezimcu“, po 1050 mezimca, po njihovim željama, težnjama, crtežima i stihovima, po sportskim koracima, znalački urađenim zadacima...
Vedar duh, timski rad, takmičarski borbeni karakter, optimizam, iskreno prijateljstvo, lična sreća, osobine su učenika naše škole koji se trude da u sebi neguju pre svega plemenito biće u skladu sa Dositejevim „sovjetom zdravog razuma“ koji nas uči da se „iz razumne i prosveštene ljubovi k sebi, rađa i postaje opšta, k celom čelovečeskom rodu ljubov“.