Rođen je u Parizu 22. avgusta 1862, sa sedam godina svira klavir, a već sa jedanaest je primljen na Pariski konzervatorijum.

Kao pijanista i dirigent svojih dela nastupa po evropskim zemljama. 1884. godine dobija Veliku nagradu Rima za kantatu „Bludni sin“, a 1887. godine se vraća u rodni Pariz i od tada živi kao povučeni muzičar, boem i borac za hleb i umetnost. Za to vreme studirao je dela Vagnera i Musorgskog, koja su kasnije uticala na njega i njegovu umetnost. Debisi uvodi celostepene, pentatonske i egzotične lestvice u svoja dela, donosi harmonske novine, ne poštuje pravila romantizma. Njegove teme su sažete i malog opsega, ritmička osnova nestalna i neodređena, a ključni elementi stvaranja su boja i harmonija.

Čak do svoje 40-te godine bio je nepoznat široj javnosti. Posle izvođenja opere „Peleas i Melisanda“ postaje jedan od najpoznatijih svetskih kompozitora. U toj slavi nije dugo uživao, umire u Parizu 25. marta 1918. god.

Neka od najpoznatijih Debisijevih dela su: gudački kvartet g-moll (kamerno delo), Preludijum za popodne jednog fauna, More (orkestarsko), Pet pesama po Bodleru i Tri pesme po Malarmeu (solo pesme), Peleas i Melisanda (opera), Svita za klavir, Dečji kutak, Estampe (klavirske kompozicije) i mnoga druga.

Autor: B.B.